Iskrena pitanja i odgovori na temu pakla

autori: Mercy Aiken i Gary Amirault

Znate li da postoji solidan biblijski temelj koji svjedoči protiv ideje pakla? Mnogi nekršćani ne prihvaćaju ideju pakla, no možda će vas iznenaditi kad čujete da sve veći broj kršćana, onih koji vjeruju u Bibliju i drže ju Božjom riječju, također odbacuje ovu ideju - ne unatoč Bibliji nego baš zbog nje! Svrha ovog kratkog poučavanja je postaviti neka pitanja na tu temu i pružiti kratke odgovore. Za dublju pouku, molimo pogledati linkove na kraju ovog članka.

Otvoreno i nepristrano proučavanje Biblije, uključujući proučavanje mnogih grčkih i hebrejskih ključnih riječi, kao i povijesti Crkve, otkrit će nam neke iznenađujuće stvari.
Na primjer, jeste li znali da…

"Pakao“ NIJE Starozavjetna doktrina

Popularni je mit da je Pakao doktrina utemeljena na Bibliji i da ga nalazimo u njoj od početka do kraja. To naprosto nije istina! Dvije trećine Biblije (Stari zavjet) uopće ne spominje pakao. Riječ „sheol“ iz Starog zavjeta, koja se na nekim mjestima prevodi kao „pakao“, doslovo znači „grob“ tj. mjesto na kojem svi starozavjeti ljudi završavaju nakon smrti - bilo da su dobri ili zli, Židovi ili pripadnici drugih naroda. Dakle, Stari zavjet ne sadrži ideju pakla.

Razmislite o ovome…

Ako pakao postoji, zašto Bog na to nije upozorio ljude od samog početka tj. u knjizi Postanka? Bog je rekao da je kazna za jedenje sa stabla spoznaje dobra i zla smrt, a ne „vječno“ bivstvovanje u ognjeno-sumpornom jezeru!

Ako pakao postoji, zašto Kain nije bio upozoren na to, kao ni Sodoma ni Gomora, niti bilo tko od onih koji su u Bibliji zabilježeni kao počinitelji najranijih grijeha?

Ako pakao postoji, zašto Mojsije nije upozorio na njega u Deset zapovijedi, zapravo ni u jednom dijelu Mojsijevog zakona, u kojem nalazimo preko 600 zakona, odredbi i upozorenja? Mojsijev zakon naprosto navodi blagoslove i prokletstva ovoga života.

Ako pakao postoji, zašto njegove korijene nalazimo u poganskim religijama, a ne u Bibliji? Mnogi narodi koji su okruživali starozavjetni Izrael vjerovali su u svojevrsnu kaznu u zagrobnom životu koja bi sličila današnjoj ideji pakla - ta oni su se klanjali krvožednim i zlim „bogovima“, dok je Izrael jednostavno priznavao odlazak u grob (sheol) i imao nadu u uskrsnuće. Ako pakao postoji, zašto je otkrivenje o njemu dano poganskim narodima, a ne Božjem izabranom narodu? Zar je Bog očekivao da će Izraelci naučiti nešto o zagrobnom životu od poganskih naroda? Ako je tako, zašto je stalno upozoravao Izrael da se kloni poganskih običaja svojih susjeda?

Ako pakao postoji, zašto je Bog rekao Židovima da mu se gadi običaj žrtvovanja vlastite djece u vatri kao prinos lažnom božanstvu Molehu (u dolini Geheni)? Bog je rekao da on na takvo što nikada „nije ni pomislio“ (Jer 32:35). Kako je Bog mogao to izjaviti ako je sastavni dio njegovog plana „prženje“ velikog dijela vlastitog stvorenja u duhovnoj i vječnoj Geheni koju je sam zamislio?

ČINJENICA: Prijevod Biblije engl. kralja Jakova (King James Version) pogrešno prevodi riječ „sheol“ kao „pakao“ ukupno 31 put u Starom zavjetu i tako postavlja temelje doktrini o paklu u Novom zavjetu, kao i u većini prijevoda Biblije koji su uslijedili nakon ovog prijevoda tj. temeljili se na njemu. Unatoč tome, većina najnovijih prijevoda u potpunosti je uklonila riječ „pakao“ iz Staroga zavjeta, kao što su iskreniji i učeniji poznavatelji biblijskih rukopisa tražili. Židovska verzija Staroga zavjeta (Tanak) ne sadrži u sebi ideju pakla! Ne možemo dovoljno naglasiti ovu činjenicu. Ako se sjeme neke doktrine ne nalazi ni u Zakonu, ni u Prorocima, ni u Psalmima, ona ne može biti naučavana kao legitimna biblijska doktrina - ako se uopće može nazvati biblijskom!!

Pakao nije Novozavjetna doktrina

Rašireni mit je sljedeći: Isus je više govorio o paklu nego o raju. Opet netočno! Isus je mnogo puta upozoravao Židove na propast koja im je prijetila, i kao narodu i kao pojedincima. Koristio je nekoliko različitih termina za kaznu/propast, od kojih su neki pogrešno prevedeni riječju „pakao“.

Ne negiramo činjenicu da će Bog doista suditi cijelom svijetu, niti želimo olako shvatiti njegove sudove, međutim dovodimo u pitanje vjerovanje da je Božja presuda za grijeh i nevjeru vječna muka/pakao i vječna odvojenost od Boga. Dakako, Isus je velik dio svoje službe pozivao ljude na obraćenje kako ne bi snosili posljedice (u prvom redu „Gehenu“). No je li moguće da iščitavamo u njegovim upozorenjima nešto čega nema i što uopće nije bila Isusova namjera?

Razmislite o ovome......

Ako pakao postoji, zašto je većina upozorenja o kazni/Geheni upućena Izraelu, pogotovo Isusovim vlastitim učenicima, kao i farizejima? Prvu grupu navoda koji se tiču Gehene nalazimo u propovijedi na Gori (Mt 5:22, 29, 30), Isusovoj velikoj propovijedi u kojoj je upozorio svoje učenike da se onaj tko drugoga s prezirom nazove budalom nalazi u opasnosti od Gehene.To je jako daleko od današnjih evangelizacijskih interpretacija koje kažu da neprihvaćanje Isusa za osobnog Spasitelja šalje ljude u pakao! Jesmo li promašili izvorni smisao i simboliku Isusovih riječi?

Ako pakao postoji, zar ne izvlačimo stihove iz konteksta kada grešnike ne-židove, ljude koji nisu dio Mojsijevog saveza koji je Bog sklopio s Izraelom, upozoravamo na posljedice grijeha - posljedice koje ih se zapravo i ne tiču budući da nisu dionici tog saveza?

Budući da ideja pakla ne postoji u Starom zavjetu, kako su Isus i njegovi učenici mogli poučavati da „spasenje“ znači izbavljenje od mjesta koje uopće ne nalazimo u Svetom pismu? A ako je Isus prvi uveo poučavanje na temu pakla, zašto je to činio tako usput, kao da njegovi slušatelji već dobro znaju o čemu govori?

Ako pakao postoji, i s obzirom na to da neki engleski prijevodi Novog zavjeta koriste riječ „pakao“ umjesto grčke riječi „Gehena“, zašto se to isto mjesto (Gehena) ne prevodi riječju „pakao“ na mnogim mjestima u Starom zavjetu gdje nalazimo hebrejski oblik riječi Gehena tj. „ga ben Hinnom“ (dolina Hinomova sina)?

Ako Židovi nisu shvaćali Gehenu kao mjesto vječnih muka, nego kao mjesto srama, prljavštine i onečišćenja (jer tamo je Izrael doista sudjelovao u najgorem obliku idolopoklonstva), zašto moderni teolozi ovoj riječi daju smisao koji ona nema u svom izvornom značenju? Shvaćanje Gehene se u židovskim poučavanjima s vremenom doista promijenilo i kazna u zagrobnom životu je postala njegov sastavni dio, no čak ni danas Gehena za Židove ne predstavlja vječnu kaznu!

Ako pakao postoji, kako je apostol Pavao (kojeg je Bog posebno pozvao da propovijeda nežidovima) mogao izjaviti da im je iznio sve što mu je Bog naložio da im kaže (Djela 20:27), kada zapravo ni u jednoj od svojih poslanica ne upozorava na pakao? Ako pakao postoji, ne bi li apostol Pavao bio prvi koji će opetovano upozoravati na njega?

Ako pakao postoji, onda Adamov grijeh, čija je posljedica smrt, ima daleko snažniji učinak na svijet nego Kristovo uskrsnuće! Pa ipak, u 5. poglavlju poslanice Rimljanima Pavao izjavljuje da Kristova pobjeda nadilazi Adamov prekršaj! Promotrite Pavlovo pouzdanje u Kristovo djelo! Da je Pavao vjerovao u vječni pakao u kojem će završiti dobar dio čovječanstva, bi li napisao sljedeće stihove:

"Kao što je posljedica jednog čina prestupa (Adamovog) bila osuda svih ljudi, tako je posljedica jednog čina pravednosti (Kristovog) bilo opravdanje koje donosi život svim ljudima. Jer kao što su neposlušnošću jednoga mnogi postali grešnici, tako će poslušnošću jednoga mnogi biti učinjeni pravednima (nevinima, oslobođenima osude).“ (Rimljanima 5:16-19).

"Budući da je po čovjeku došla smrt, također je po čovjeku došlo uskrsnuće od mrtvih. Jer kao što u Adamu svi umiru, tako će u Kristu svi uskrsnuti.“ (1 Kor 15:22).

"Zato se trudimo i podnosimo sramotu jer se uzdamo u živoga Boga, koji je spasitelj svih ljudi, osobito onih koji vjeruju.“ (1 Timoteju 4:10).

(Gore navedeni stihovi samo su neki od mnogih u kojima Pavao piše o Kristovoj nadmoći koja daleko nadilazi tradicionalno kršćansko gledanje. U ovom članku naći ćete još mnoge Pavlove primjedbe u kojima jasno iznosi svoj pogled na Krista: konačnog pobjednika, svemogućeg, neograničenog, koji nadvladava sve i odnosi konačnu pobjedu!)

Ako pakao postoji, kako to da Pavao spominje riječ „pakao“ jedan jedini puta u svim svojim poslanicama - i to onda kada proglašava Kristovu konačnu pobjedu nad njim? (1 Korinćanima 15:55). Riječ „grob“ u ovom odlomku je grčka riječ „hades“ (podzemlje).

Ako pakao postoji, kako to da se u Djelima apostolskim o njemu ne govori ni u jednoj od evangelizacijskih propovijedi koje su zabilježili prvi apostoli?

Ako pakao postoji, kako to da neki od najboljih poznavatelja i učitelja Biblije tvrde da on ne postoji ni u grčkom ni u hebrejskom tekstu? (William Barclay, John A.T. Robinson, Lightfoot, Westcott, F.W. Farrar, Marvin Vincent itd.)

Ako pakao postoji, zašto ta riječ u engleskom jeziku (hell) dolazi od teutonske riječi „Hele“ koja označava Božicu podzemnog svijeta „pakla“ u koji su vjerovali stari narodi sjeverne Europe? Opis tog drevnog mitološkog mjesta nema mnogo sličnosti s današnjim kršćanskim shvaćanjem pakla. Za više informacija o porijeklu riječi pogledajte u neku enciklopediju ili riječnik.

ČINJENICA: Apokrifne knjige iz perioda između Starog i Novog zavjeta imale su velik utjecaj na Židove u Kristovo vrijeme. Upravo iz tih knjiga, pogotovo Enohove knjige, potječu mnogi židovski mitovi i legende koji govore o paklu, nebu, demonima, anđelima i mnogim drugim temama, a iz judaizma su se prenijeli u kršćanstvo. Te priče i mitovi dolaze od poganskih utjecaja, pogotovo Zoroastrizma, tokom Babilonskog progonstva i nakon njega. U stvari, Zoroastrizam mnogo više sliči današnjem kršćanstvu nego drevni judaizam!

Ako pakao postoji, kako to da je Pavao opetovano upozoravao Timoteja da se drži podalje od židovskih mitova i priča koje su imale utjecaj na mnoge u ranoj crkvi? No umjesto da Pavao podrži te doktrine, on ih proglašava svjetovnim („bapskim“!) pričama (1 Timoteju 1:1; Titu 1:14)

Pakao je kontradiktoran Mesijinom djelu:

Popularni je mit da je Isus došao na zemlju kako bi spasio grešnike od pakla. Nije točno! Židovi se uopće nisu nadali da će biti spašeni od pakla, budući da nisu niti vjerovali u njega! Ali doista su trebali biti spašeni od svojih grijeha i njihovih posljedica, dakle smrti. Isus je došao kao Pomazanik (Mesija) kako bi ispunio Božji plan za zemlju - da kroz njega dođe spasenje, izbavljenje od grijeha, mir, Božje kraljevstvo i sve ono što je Bog obećao u Starozavjetnim pismima. Mnogo je toga što bismo o ovome mogli napisati, ali radi kratkoće zadržat ćemo se samo na nekim ključnim odlomcima. Molim vas da sami pročitate stihove koji se navode.

Razmislite o ovome...

Ako pakao postoji, zašto u 22. psalmu (jednom od „proročkih“ tj. onih koji govore o Mesiji) nalazimo obećanje da će se, zbog križa „svi krajevi zemlje sjetiti i obratiti Gospodinu i sve će se obitelji na zemlji klanjati njemu. Jer Gospodinu pripada kraljevska vlast i On vlada narodima. Svi oni koji prosperiraju na zemlji jesti će i štovati ga, svi oni koji odlaze u prah poklonit će se pred njim, svaki onaj tko ne može sačuvati na životu svoju dušu.“ (Ps 22:27-29).

Ako pakao postoji, nije li onda, u konačnici, Isusovo poslanje neuspjeh? Jer Isus je rekao: „nisam došao suditi svijetu, nego ga spasiti“. (Ivan 12:47).

Ako pakao postoji, i mnogi završavaju u njemu, nije li Isus lagao kad je rekao da će, kad bude uzdignut (razapet), sve ljude privući k sebi? (Ivan 12:32) U originalnom grčkom tekstu, za riječ „privući“ nalazimo riječ "helkyo", koja znači „povući silovito“ (koristi se još u smislu „izvući, isukati mač iz korica“).

Ako pakao postoji, i vječan je, kako to da Sveto pismo govori da će sve stvoreno u konačnici biti objedinjeno u Kristu? (Ef 1:10)

Ako pakao postoji, i vječan je, kako će to onda sve biti podloženo Kristu? (1 Korinćanima 15:28, Filipljanima 3:21, Hebrejima 2:8).

Ako pakao postoji, i vječan je, kako onda Sveto pismo obećaje da će se svako koljeno pokloniti i svaki jezik priznati da je Isus Krist Gospodar? (Izaija 45:23, Rimljanima 14:11, Filipljanima 2:10).

Ako pakao postoji, i vječan je, kako će onda Isus vidjeti plod patnje svoje duše i biti zadovoljan njime (Izaija 53:11)? Ako je tradicionalno shvaćanje ispravno, mnogi od onih koje je Isus došao spasiti neće nikada iskusiti njegovo spasenje. Zar doista vjerujemo da će Isusu to predstavljati zadovoljstvo?

Ako pakao postoji, a Bog je poslao Isusa da spasi ljude od pakla, možemo li zaista reći da je „Kristovom rukom izvršena Božja volja i uspjelo ono što je Bogu ugodno“ (Izaija 53:10, 55:11) ako će, prema tradicionalnoj teologiji, samo malen dio čovječanstva biti spašen?

Ako pakao postoji, a đavao je taj koji zavodi ljude tako da završe u njemu, nije li on konačni pobjednik u ratu za ljudske duše? U konačnici, zar tradicionalno tumačenje Biblije ne kaže da će više ljudi završiti u paklu nego na nebu. Ako je tako, možemo li zaista nazivati sotonu pobijeđenim neprijateljem, a Krista pobjednikom?

Ako pakao postoji, i većina čovječanstva će ostati zarobljena u stanju smrti i muka bez mogućnosti pokajanja ili izbavljenja iz njega, kako da shvatimo činjenicu (i radujemo joj se) da je Isus uništio smrt i onoga tko je u svojim rukama imao vlast nad smrti, tj. sotonu? (Hebrejima 2:14-15, 1 Ivanova 3:8, Hošea 13:14, 1 Korinćanima 15:55, 1 Korinćanima 15:26 itd.)

Ako je pakao vječan, kako će se ostvariti proroštvo da „proširenju Kristove vlasti i miru neće biti kraja“? (Izaija 9:7).

ČINJENICA: Izraz "spašen" s vremenom je u kršćanstvu poprimio značenje koje nije imao za izvorne slušatelje i čitatelje Svetog pisma. Grčke riječi "sozo" i "soteria" imaju široko značenje koje obuhvaća pojmove poput biti izbavljen, iscijeljen, spašen od neke opasnosti. Te riječi su posvuda u Novom zavjetu primjenjivane za raznovrsne situacije. Kristovo spasenje je mnogo više od onoga što većina kršćana poznaje. Na žalost, većina Crkve je orobljena za puninu spasenja tako što je prihvatila ograničen i futurističan pogled na samu suštinu pojma (čitaj: „ići ću u nebo kad umrem“).

Popularni je mit: "Vječnost" je tema koju nalazima posvuda u Bibliji, uključujući i vječnu kaznu. Nije baš tako! Ne negiramo činjenicu da je Novi zavjet pun upozorenja o sudu i da se riječi poput „vječno“, „zauvijek“, „u vijeke vjekova“ itd. često pojavljuju u većini prijevoda. Pažljivije proučavanje izvornih riječi, međutim, otkriva da su one pogrešno prevedene. Nije upitno hoće li Bog kazniti grijeh i pobunu protiv njega, već kako On to čini, sa kojom svrhom te koliko dugo njegovo ispravljanje traje.

Razmislite o ovome...

Ako je pakao vječan, zašto se hebrejska riječ „olam“ (koja je prevedena tako da znači „vječno/zauvijek“) pojavljuje u mnoštvu stihova koji očito ne znače vječno trajanje? Nekoliko primjera: "vječno“ je izraz koji se pripisuje Aronovom svećenstvu, Mojsijevim propisima, „vječne“ su planine i brda, vrata Hrama, „vječno“ je vrijeme koje će Židovi provesti u poniženju i sramoti. Riječ „zauvijek“ nalazimo u stihovima koji govore o zemaljskom trajanju čovjekova života, o vremenu koje dijete treba provesti u hramu, o trajanju Gehazijeve gubavosti, o trajanju kraljeva života, o vremenu koje sluga treba provesti uz svoga gospodara, o postojanju Hrama u Jeruzalemu, o trajanju Davidova kraljevanja nad Izraelom, o Solomonovom prijestolju, o kamenju postavljenom u Jordanu, o vremenu koje je Jona proveo u utrobi velike ribe. U svim ovim primjerima očito je iz konteksta da se „olam“ odnosi na neko neodređeno vremensko razdoblje - ali ne znači „zauvijek“.

Aion i ostale riječi uz nju vezane (aionian i aionios) su grčki ekvivalenti za riječ olam . Aion doslovno znači „doba“ i od nje potječe engleska riječ "eon." Aion/eon (engl. „age“) je naprosto vremenski period. "Aionian and Aionios" riječi su koje se odnose na doba, razdoblja (množina). Dokle god govorimo o mjerenju vremena, ne možemo istovremeno govoriti o „vječnosti“, koja je vanvremenska stvarnost. Ako pakao traje zauvijek, zašto ga se opisuje riječima koje se tiču trajanja u vremenu?

Ako grčka riječ „aion“ i njezine izvedenice znače vječno trajanje, na čemu neki biblijski stručnjaci inzistiraju, zašto u novozavjetnom grčkom jeziku, u njegovoj svakodnevnoj upotrebi, ta riječ ne nosi značenje vječnosti, beskrajnog trajanja? (u radovima Platona, Aristotela, Homera, Hipokrata i mnogih drugih te riječi se koriste za opis ograničenog trajanja).

Ako je pakao vječan, kako objasniti činjenicu da izvornim piscima i slušateljima Svetog pisma aion/olam nije značio vječan/beskrajan?

ČINJENICA: Neki će tvrditi da ako aionian i njegove izvedenice ne znače „vječan“, onda ni Bog ne može biti vječan jer i Njega opisuju te iste riječi. Na to ćemo odgovoriti sljedeće: samo zato što je Bog opisan kao Bog vjekova (eona), ne znači da On ujedno ne nadilazi vjekove. Na isti način, samo zato što je nazvan Bog Izraelov, to ne znači da nije i Bog svih drugih naroda. Osim toga, postoje druge grčke riječi koje se odnose na beskrajnost Božje sile i života. To su aptharsia/apthartos, što znači nepropadljivost i besmrtnost, amarantinos/amarantos što znači neizbljedivost; i akatalytos, što znači neuništivost. Te se riječi obično prevode kao besmrtan, nepropadljiv. Molim pogledajte sljedeće stihove: Hebrejima 7:15-16, 1 Petrova 1:3-4, 1 Petrova 5:4, 1 Timoteju 1:17, Rimljanima 1:23, 1 Korinćanima 9:25, 1 Korinćanima 15:51-54, Rimljanima 2:7, 1 Korinćanima 15:42, 2 Timoteju 1:10, and 1 Timoteju 6:16.

Popularni je mit: Sudbina pojedinca zapečaćena je u trenutku njegove smrti. Ako je to istina, što ćemo napraviti sa sljedećim stihovima koji ukazuju na suprotno?

Razmislite…

"Sigurno moramo umrijeti i kao voda smo, koja se prolije na zemlju i koju se više ne može skupiti; a Bog ne odstranjuje život nego misli na to da prognanik ne ostane prognan od njega." (2 Samuelova 14:14)

"Gospodin ubija i oživljuje; on spušta u grob (šeol) i izvodi iz njega.“ (1 Samuelova 2: 6)

"Vidite sada da sam ja, koji jesam, da nema boga pored mene. Ja ubijam i oživljujem, ja ranjavam i iscjeljujem, nitko ne može izbaviti iz moje ruke.“ (Ponovljeni zakon 32:39)

"Od sile groba (šeola, pakla) otkupit ću ih, osloboditi od smrti! Smrti, ja ću biti tvoja pošast! Grobe (šeole, pakle), ja ću biti tvoje uništenje!“ (Hošea 13:14).

"Jer Gospodin ne odbacuje zauvijek; jer ako rastuži, on se također smiluje po veličini svoje dobrote. Jer ne zadaje bol rado i ne žalosti sinove čovjeka.“ (Tužaljke 3:31-33)

"Brzo se izmiri sa svojim protivnikom, dok si na putu s njim; da te protivnik ne preda sucu, a sudac ovršitelju i da ne budeš bačen u tamnicu. Zaista, kažem ti, nećeš izaći odande dok ne platiš i posljednji novčić.“ (Matej 5:25-26).

Ako je pakao mjesto iz kojega nema povratka, kako to da je rana crkva naučavala da je Isus otišao u pakao (Had) propovijedati i da je „zarobio zarobljeništvo“ ? (Efežanima 4:8,9; Psalam 68:18; 1 Petrova 3:18-20)

Ako pakao traje vječno, zašto psalmista s punim uvjerenjem opetovano govori o izbavljenju iz njega (iz šeola)? (Psalmi 16:10; 30:2-3; 49:15, 86:13, 116:3-8, 139:8).

Ako je pakao stvaran, kako je Salomon mogao reći da se duh čovječji vraća Bogu koji ga je dao? (Propovjednik 12:7).

Ako nam grob tj. naša smrt zauvijek „zacementira“ sudbinu, kako to da su rani kršćani upućivali Bogu molitve za umrle? Kako to da su se krstili za umrle? (1 Korinćanima 15:29).
Pakao NIJE bila doktrina rane Crkve:

Popularni je mit da se univerzalizam (sveopće spasenje, spasenje cijelog svijeta po Kristu) počeo uvlačiti u Crkvu tek u 19. stoljeću kako je crkva postajala liberalnija i modernija te počela napuštati svoje istinske biblijske temelje. To nije istina! Vjerovanje u sveopću obnovu bilo je standardno gledanje rane crkve koje je imala većina prvih kršćana, no to je također bilo gledište manjine kroz čitavu crkvenu povijest, uključujući mračni srednji vijek.
Razmislite..

Ako je pakao stvaran, kako to da prvo cjelovito izlaganje kršćanske doktrine (Klement Aleksandrijski 180 g. n. e.) sadrži univerzalno spasenje?

Ako je pakao stvaran, kako to da prvi sustavni prikaz kršćanstva (Origen, 220 g. n. e.) sadrži doktrinu o univerzalnom spasenju?

Ako je pakao stvaran, kako to da niti Apostolsko vjerovanje niti Nicejsko vjerovanje - dvije temeljne doktrinarne izjave rane crkve - ne sadrže ideju pakla?

Ako je pakao stvaran, kako to da su crkveni vođe sve do 4. st. n. e. priznavali da većina kršćana vjeruje u spasenje cijelog čovječanstva?

Ako je pakao stvaran, kako to da je rana crkva imenovala Grgura Nazijanskog (330.-390. n. e.), osvjedočenog univerzalistu, predsjedateljem 2. općeg crkvenog sabora u Carigradu?

Ako je pakao stvaran, kako to da nijedan crkveni sabor u prvih pet stotina godina crkve ne osuđuje univerzalizam i ne smatra ga herezom, ako uzmemo u obzir da su mnoga druga učenja proglašavali herezama?

Ako je pakao stvaran, kako to da Epifanije (315-403 n.e.), po nadimku „malj za heretike", koji je naveo 80 hereza svoga vremena, među njih ne ubraja univerzalizam?

Većina povjesničara će se danas složiti da je Origen možda najistaknutiji predstavnik univerzalizma u crkvi. Ako je pakao stvaran, kako to da Metodije, Euzebije, Pamfilije, Marcel, Eustatije i Jeronim nisu uvrstili univerzalizam na listu Origenovih hereza?

Ako je pakao stvaran i ako se nalazi u originalnim grčkim biblijskim rukopisima, kako to da su zagovornici ideje o paklu bili upravo oni crkveni prvaci koji ili nisu poznavali grčki jezik (npr. Minucije Feliks), ili su prezirali sve grčko (Augustin)? A oni rani crkveni vođe koji su poznavali grčki i hebrejski (originalne biblijske jezike) u biblijskim su rukopisima vidjeli univerzalno spasenje. Razlog leži u tome da su zagovornici pakla izveli svoju doktrinu iz latinskih prijevoda, a ne iz originalnih tekstova na grčkom i hebrejskom! Što mislite, je li vjerojatnije da su u pravu oni koji su znali čitati izvorne biblijske tekstove ili oni koji su čitali latinski prijevod koji je sastavio jedan čovjek, Jeronim?

Ako je pakao stvaran kako to da četiri od šest teoloških škola od 170 g.n.e. do 430 g. n. e. naučavaju sveopće spasenje dok samo jedna uči o paklu, a to je ona u Kartagi, na sjeveru Afrike, gdje je službeni jezik bio latinski, a ne grčki?

Ako je pakao stvaran, a univerzalizam hereza, kako to da se tek u 6. stoljeću, za vrijeme Justinijana, polu-poganskog cara, univerzalizam pokušalo proglasiti herezom? Zanimljivo je i to da je Justinijan bio jedan od najokrutnijih i najbezobzirnijih vladara, s čime se slaže većina povjesničara.

*Povijesne činjenice navedene u gornjim odlomcima mogu se naći u sljedećim knjigama "Universalism, the Prevailing Doctrine of the Early Church for the First 500 Years" (Sveopće spasenje, prevladavajuća doktrina rane crkve u prvih pet stotina godina), autor J. W. Hanson i "The History of Opinions on the Scriptural Doctrine of Retribution" (Povijest mišljenja o biblijskoj doktrini kazne), autor Edward Beecher.

Pakao ne odražava Božje srce:

Popularni je mit da Božja pravda iziskuje postojanje pakla kao mjesta na kojem će zli biti vječno kažnjavani za svoje grijehe. Neistina! Božja pravda zahtijevala je savršenu žrtvu za grijeh, a to je bio Isus Krist! Božja pravda će bez sumnje doći do svakog čovjeka; Bog se možda oštro odnosi prema našim grijesima sve dok sve stvoreno ne bude podloženo Kristu, no beskrajno trajanje kazne za zlo počinjeno u kratkom ljudskom životu protivi se svakoj logici i pravdi. Kakva je to pravda koja traži kaznu vječnog trajanja za grijeh učinjen u vremenski ograničenom životu?

Razmislite....

Ako je pakao stvaran, a sve stvoreno upravo je stvoreno Božjom voljom i za nju (Otkr 4:11) /u engl. tu stoji za „Božju ugodu, zadovoljstvo“/, je li uopće moguće pojmiti da bi Bogu predstavljalo ugodu (zadovoljstvo), vječno promatranje svoga stvorenja kako se muči? Bog sam kaže da mu smrt bezbožnika ne pričinjava zadovoljstvo (Ezekiel 33:11).

Ako je pakao mjesto vječne muke, a Bog nije želio da itko ondje završi, zašto jednostavno nije ubio Adama i Evu i tako „skratio muke“ njihovim potomcima prije nego što se uopće uspostavio taj lanac smrti? U konačnici, Sveto pismo kaže da su svi umrli u Adamu (Rim 5:18).

Ako je pakao stvaran, a Bog ljubi svoje neprijatelje sada, zar ih neće uvijek ljubiti? Je li Bog promjenjivo biće? (Jakovljeva 1:17)

Ako je pakao stvaran, i ako biste vi imali na raspolaganju svu silu i moć, ne biste li sve ljude izbavili od grijeha? Ako Bog želi spasiti sve ljude, a ne može, je li svemoćan?

Ako je pakao stvaran, i Bog može spasiti sve ljude, ali to neće učiniti, jesu li njegova dobrota i milost vječne?

Ako je pakao stvaran, a budući da je Božja volja da se svi ljudi spase i dođu do potpune spoznaje istine (1 Timoteju 2:3-6), znači li to da Bog nije dovoljno moćan da provede u djelo svoju vlastitu volju?

Ako je pakao stvaran, a Isus nas uči da opraštamo sedamdeset puta sedam puta, no On sam neće nikome ponuditi oprost nakon fizičke smrti, zar ga to ne čini licemjerom?

Ako je pakao stvaran, a Božji gnjev će vječno biti nad milijunima ljudskih bića, zar je to u skladu sa Svetim pismom u kojem stoji da Njegov gnjev ima svoj kraj? (Izaija 57:16-18)

Ako je pakao stvaran, a Bog ljubi samo one koji zauzvrat ljube Njega, po čemu je Bog bolji od grešnika? (Luka 6:32-33)

Ako je pakao stvaran, a budući da neki ljudi imaju mnogo prilika u životu da budu „spašeni“, nekima se pruži samo nekoliko prilika, a mnogi nisu imali nijednu, ne čini li to Boga pristranog prema ljudima (Djela 10:34, Jakovljeva 3:17). U konačnici, milijuni ljudi bili su rođeni i umrli na ovoj zemlji, a da nikada nisu čuli za ime Isus, „jedino ime pod nebom po kojemu se čovjek može spasiti“.

Ako je pakao stvaran, i sudbina svakog grešnika (što smo svi mi) je da završi u njemu ukoliko ne prihvati izbavljenje iz njega, zar to ne šalje direktno u pakao svu nerođenu i nekršćansku djecu? (Iako mnoge denominacije naučavaju tzv. „dob zrelosti“ u kojoj dijete postaje odgovorno za sebe i svoje odluke, taj nauk ne nalazimo nigdje u Bibliji; on je samo ljudski pokušaj da Boga učine „humanijim“ nego što ga prikazuje učenje o vječnoj kazni.)

Ako je pakao stvaran, znači li to da je majčinska ljubav jača i trajnija od Božje ljubavi? Znate li ikojeg normalnog roditelja koji bi beskonačno mučio većinu svoje djece? Zašto vjerujemo da bi naš nebeski Otac, koji ima beskrajno više ljubavi nego svi mi ljudi zajedno, mogao učiniti takvo zlodjelo?

Ako je pakao stvaran, zašto se ljudski duh užasava pri pomisli na ratove, logore, sobe za mučenje i diktatore? Kako možemo reći da je sve to zlo, ako je pakao stvaran? Ako sve ljudske muke na ovoj zemlji imaju svoj kraj, onda pakao daleko nadilazi mučenja koja čine najgrešniji i najzvjerskiji pripadnici ljudskog roda. Kažemo da Boga žalosti nasilje i nepoštivanje ljudskog života, pa ipak vjerujemo da će On provoditi iste nehumane principe kroz cijelu vječnost!

Ako je pakao stvaran, kakvu će korist i satisfakciju donijeti Svemogućemu beskonačne muke i jad njegovih stvorenja? Kakvu će korist od njih imati sveti, kao promatrači? Kakvu će korist od njih imati grešnik, kao onaj tko podnosi kaznu?

Ako je pakao stvaran, kako prijetnja beskonačnog mučenja jača našu vjeru da nas Bog ljubi i da ga mi trebamo ljubiti svim srcem, dušom, umom i snagom?

ČINJENICA: Dok se crkva navikla na razmišljanje o Bogu kao o nekome tko je bio prisiljen dizajnirati grandioznu kaznu zvanu pakao, i protiv svoje vlastite volje poslati u njega većinu svog stvorenja, ta ideja o Bogu kao onome tko je „učinio sve (najbolje) što je mogao“ je potpuno nebiblijska! Božja riječ kaže da je Bog apsolutni suveren, moćan, apsolutno mudar i apsolutni pobjednik! On nikada nije morao smišljati plan B, ili plan C, jer Isus je Janje Božje zaklano od početka svijeta. Vrijeme je da mu damo slavu koju zaslužuje, jer naš Bog je uistinu veličanstven, daleko iznad ljudskih, humano-centričnih pogleda na Njega!

Popnimo se više!

Ljubljeni, kroz koju "leću" tumačite Božju riječ? Tradicionalne doktrine uče nas da interpretiramo „pobjed-ničke“ stihove u svjetlu stihova o sudu. Što ako Bog želi da gledamo na drugi način? Što ako trebamo interpretirati stihove o sudu u svjetlu stihova o pobjedi? Nije li Kristova pobjeda najveće biblijsko otkrivenje? Ako ćemo stajati na tom najvišem vrhu, svršenom djelu križa, vidjet ćemo dalje i panorama Božjeg vjekovnog plana bit će ljepša i jasnija. Ne odbacujmo jedan dio Božje riječi u korist drugoga, nego nastojmo ih uskladiti. Čovjek živi o svakoj riječi koja izlazi iz Božjih usta.

U vrijeme dok je Krist hodao zemljom većina Izraelaca je propustila prepoznati Riječ Božju koja je prebivala u njihovoj sredini. Bili su prezauzeti proučavanjem Svetog pisma da bi prepoznali Riječ samu koja je živjela i hodala među njima! Mnogi Židovi su se bojali povjerovati Isusu, jer je većina njihovih vođa (pismoznanci, farizeji, saduceji, svećenici itd.), koji su poznavali Sveta pisma bolje nego oni, bila uvjerena da Isus nije Mesija, Krist. U ranim danima crkve vjera u Isusa Krista bila je hereza, a priznati vjeru u Njega značilo je navući na sebe porugu i odbacivanje. Današnji kršćani upiru prstom u Izraelce, a ne shvaćaju da hodaju njihovim stopama. Većina nas „igra na sigurno“ i svrstava se uz „svoju“ denominaciju ili pokret. Iako je mudro i časno poštivati svoje duhovne očeve, nikada ne smijemo dozvoliti da oni zauzmu mjesto Duha Svetog kao našeg duhovnog učitelja.

Činjenice iznesene u ovom članku trebale bi barem ponukati svakog čitatelja, koji je doista gladan Boga, da sam istražuje Božju riječ ne bi li vidio je li ovo istina ili nije. Ako smo iznijeli laž, pronaći ćete dokaze za to. Ako smo iznijeli istinu, ona ne može ostati ignorirana.

Vrijeme je da prestanemo preskakati one dijelove Biblije koji se ne uklapaju u našu teologiju. A ako naša teologija, poput one židovskih vođa Isusovog vremena, nije dovoljno velika da obuhvati cjelovito Sveto pismo, možda je vrijeme da proširimo svoju teologiju, u suprotnom ćemo opet propustiti prepoznati Boga koji hoda među nama!

Stoga, draga braćo, pozivam vas da se upitate:

Ako je tradicionalno učenje o paklu istinito…

Kako to onda milost trijumfira nad sudom? (Jakovljeva 2:13)

Kako onda može biti istinita izjava da "tamo gdje je grijeh obilovao, milost je obilovala još više“? (Rimljanima 5:20)

Kada će dakle s v a k o tijelo doći k Bogu? (Psalam 65:2-4)

Kada će to Bog osvetiti i utješiti zemaljske siromahe? (Ps 113:7, Ps 140:12, Izreke 14:31, Izreke 19:17, Izreke 31:9, Izaija 11:4, Izaija 61:1, Jeremija 22:16 itd.) (Vodite računa da, kroz povijest ljudskog roda, većina ovozemaljskih siromaha nije imala priliku prihvatiti Isusa kao svog spasitelja).

Kada će se obistiniti ona "Na ovoj će gori Jahve Gospodin, Bog Svemogući, pripremiti svim narodima bogatu gozbu, gozbu s najboljim mesom i najboljim vinima. Na ovoj će gori uništiti koprenu koja pokriva sve narode i veo, koji je raširen nad svim narodima; progutat će smrt zauvijek. Gospodin će obrisati suze sa svakog lica; sramotu svog naroda s cijele zemlje. Jer Gospodin je tako rekao.“(Izaija 25:6-8).

Kada i kako će "svi narodi" slaviti Boga, doći k njemu, služiti mu, biti blagoslovljeni u njemu i pokloniti mu se“? (Ps 45:17, Ps 86:9, Iza 62:11, Danijel 7:14 Ps 66:1, Ps 72:11, Ps 102:15, Jer 3:17, Ps 72:17, Iza 2:2, Iza 11:10, Iza 52:10, Otkr 5:13 itd.)

Kako je to Bog pomirio svijet sa sobom? (2 Korinćanima 5:19, Rimljanima 11;5, Rimljanima 5:10).
Zašto bi apostol Pavao uopće izjavio da je cilj Božjeg plana stvaranja da u konačnici bude „sve u svemu“? (1 Korinćanima 15:28)

Kako onda može biti istina da će Bog, koji čini da sve radi prema planu Njegove volje, u punini vremena sakupiti u Kristu sve stvoreno? (Efežanima 1:9-11)

Kako onda Pavao može inzistirati na tome da "iz Njega, po Njemu i za Njega sve je stvoreno“? (Rimljanima 11:36).

Kako onda može biti istinita ona često ponavljana izreka o Bogu "Vječna je milost njegova“ ? (Doslovno: "njegovo milosrđe/dobrota puna ljubavi traje kroz vjekove"). Zasigurno, dok god postoje vjekovi, i ljudi kojima je potrebna Božja milost - Božja milost traje.

Kako i kada će se ikada ostvariti "sveopća obnova?" (Djela 3:21)

Konačni test

Testirali smo doktrinu o paklu uspoređujući je s mnogim biblijskim temama i idejama i pronašli joj manjkavosti. U svjetlu cjelovitog Svetog pisma, doktrina o paklu je puna rupa. Ako ju pak podvrgnemo testu vlastitog srca vidjet ćemo stoji li ili pada. Molim vas, uzmite si vremena i u molitvi pokušajte naći odgovore na sljedeća pitanja:

Ako pakao postoji i ako će, prema većini kršćanskih denominacija, većina čovječanstva tamo završiti, hoćete li zaista moći uživati u nebu znajući da vaša majka, otac, djeca ili najbolji prijatelji pate u vječnim mukama, u usporedbi s kojima se užasi Holokausta čine sitnicom?

Ako je pakao stvaran, hoćete li donijeti presudu kojom ćete prepustiti paklu svoju majku, sina ili bilo kojeg drugog nevjernika? "Zar ne znate da će sveti suditi svijetu?“A ako ćete suditi svijetu, zar ste nedostojni donositi presudu u sitnicama? Zar ne znate da ćemo suditi anđele? Koliko više u stvarima ovoga života?“ (1 Korinćanima 6:2-3).

Ako je pakao stvaran, i mjesto užasnih muka kojima nema kraja, biste li životinju mogli poslati na takvo mjesto?

Ako je pakao stvaran, a univerzalizam je hereza, kako to da oni koji vjeruju da Bog ljubi i spašava sve ljude nekako lakše iskazuju ljubav svima od onih koji vjeruju da većina ljudi završava u paklu?

Ako je pakao stvaran, možete li zaista iskreno uživati u pobjedi, ljubavi i mudrosti Božjoj znajući da će negdje u kutku Njegova stvorenja uvijek postojati sramotna crna rupa puna mučenih duša koje više nemaju nikakvu mogućnost utjehe i oproštenja, čak ni konačne smrti, kao kraja njihovih muka? Čak i kada bi postojala samo jedna osoba u tom stanju muka, kako bi se nebo moglo radovati cijelu vječnost znajući da negdje egzistira, i pati u samoći, jedna duša koju Kristova pobjeda još nije obuhvatila?

Je li dobro željeti da se svi ljudi spase? „Jer ovo je dobro i ugodno pred našim Spasiteljem Bogom, koji hoće da se svi ljudi spase i dođu do potpune spoznaje istine.“(1 Tim 2:3,4).
. Imate li žarku želju da se svi ljudi spase?
. Je li istina da Bog "otvara svoju ruku i siti želje svakog živog bića?“ (Ps 145:16)
. Molite li žarko za spasenje svih ljudi? (1 Tim 2:1)
. Molite li u vjeri, bez sumnjanja? (Jakovljeva 1:6)
. Jeste li svjesni da "što god nije po vjeri je grijeh“? (Rim 14:23)
. Bi li Bog tražio da molimo za sve ljude, molimo u vjeri, ukoliko ne namjerava doista spasiti sve ljude? . Ako vjeruješ da je beskonačna muka istina koja će se neminovno ostvariti, zašto bi uopće želio i molio da se pokaže neistinitom?

Nadamo se da je ovaj članak potaknuo u vama neka pitanja koja će vas motivirati da nastavite proučavati ovu temu. Za više informacija o doktrini o paklu, ognjenom jezeru, proučavanju biblijskih izraza koji su često prevedeni kao „vječan“, „vjekovni“ i sl. te mnogih drugih poučavanja na ovu temu, posjetite stranicu http://tentmaker.org/ScholarsCorner.html

Neka od ovih pitanja preuzeta su sa mnogo šireg popisa koji se nalazi u članku pod naslovom: Is Salvation a Deliverance From Hell or Eternal Death? " (Je li spasenje izbavljenje od pakla ili vječne smrti), autor Gary Amirault .

Slika na naslovnici ovog letka je scena iz Mikelanđelove freske „Posljednji sud“. Njegov prikaz pakla i osuđenih ljudi, poput većine kršćanske umjetnosti toga vremena, više je pod utjecajem grčke mitologije o podzemnom svijetu, nego pod utjecajem Božje riječi.

Tko smo mi? Tentmaker Ministries and Publications je kršćanska služba posvećena tome da najbolje što zna i umije širi razumijevanje Božjeg vjekovnog plana da po Isusu Kristu pomiri sa sobom cjelokupno stvorenje. (Taj pogled na svijet također je poznat pod nazivom „sveopće pomirenje“ (obnova, spasenje) ili „kršćanski univerzalizam“, što je vrlo različito od unitarijanskog univerzalizma. Mi vjerujemo da je Isus Krist, jedinorođeni Sin Božji, Spasitelj svijeta i jedini put k Ocu te da nema drugog puta u vječni („aionian“) život nego kroz Njega. Vjerujemo da je On Kralj Svemira, vlasnik svega stvorenog i da je Njegov cilj dovesti sve stvoreno pod svoju vlast i pomiriti sa sobom.

"…jer se zato trudimo i podnosimo sramotu, jer se uzdamo u živog Boga koji je Spasitelj svih ljudi, a osobito onih koji vjeruju. “(1 Timoteju 4:10 ).